Bjelopoljski poslenici kulture posthumno su se odužili jednom od najznačajnijih zavičajnih književnih stvaralaca, Ljubisavu Kneževiću, koji je iza sebe ostavio bogat opus od 14 knjiga pjesama. Omaž je održan u sali bjelopoljskog Centra za kulturu u organizaciji Narodne biblioteke. Bila je ovo prilika za retrospektivni osvrt na Kneževićevo stvaralaštvo, pa su o liku i djelu ovog zavičajnog stvaraoca govorili profesori Blagoje Vujisić i Radoje Femić.
- Omaž je organizovan u cilju evociranja uspomena na njegovu ličnost i djela, kao i da mu se na neki način posthumno odužimo. Ovo je, inače, drugi omaž za kratko vrijeme, posvećen našim zavičajcima. Nedavno smo veče posvetili Sadriji Sijariću – podsjetio je Edin Smailović, rukovodilac Narodne biblioteke Bijelo Polje.
Govoreći u svojstvu učenika, a kasnije i kolege i prijatelja pjesnika, Blagoje Vujisić je kazao da je Ljubisav Knežević bio vrstan pedagog i odjeljenski starješina, a kao profesor bio je preteča današnjih reformi i školstva jer je od učenika tražio samo srž, odnosno bit predmeta, književnog djela.
- Učio nas je i lijepim manirima, osjećaju za prirodu, kako da zavolimo kišu. Pa sam iz te priče napisao i pjesmu koju ću večeras recitovati. Knežević je bio i vrstan rukovodilac literarne sekcije. Pod njegovim rukovodstvom su stasali i čuveni jugoslovenski pjesnici, kao Blagoje Baković, Dragomir Brajković Švero. Bio je Knežević uzor svima - naglasio je Vujisić, koji je profesor ruskog jezika. U Kneževićevim djelima prisutna je reminiscencija, odnosno sjećanje na važne istorijske događaje. Dakle, odnos individualnog i kolektivnog s jedne strane, a sa druge, onaj zavičajni krug koji ima povlašćen status, kako kroz dijalog sa uspomenama i senzacijama ranog djetinjstva, potom mladosti, tako i sa aspekta njegovog odnosa prema svojoj literarnoj sabraći, književnicima koji su stvarali u Bijelom Polju i koji su izgradili duh ovog grada, poručio je profesor srpskog jezika i književnosti Radoje Femić.
- Na ovaj način želimo da od zaborava otrgnemo Kneževićevo stvaralačko djelo, da ovo bude početak pomnijeg iščitavanja njegovog pjesništva. On je povezao etiku i poetiku. Etiku sa idealima koje je imao, a poetiku kao univerzalni karakter. Pisao je počev od zavičajnih tema, bjelopoljskog kraja, do pjesama sa nacionalnom tradicijom srpske i južnoslovenske književnosti, sa modernim senzibilitetom svakodnevice. Značajan dio opusa pripada i dječjim pjesmama - kazao je Femić. On je dodao da je Knežević bio pjesnik slobodnog stiha i u pjesmama okrenutim prošlosti. Pisao je takođe i haiku poeziju – zaključio je Femić.
Stihove Kneževićevih pjesama kazivao je Šućo Madžgalj, glumac Bjelopoljskog pozorišta.
M.N.


Vjekovi pjesmom obgrljeni...

Ljubisav Knežević je objavio knjige pjesama „Pepeo vida”, „Nagrižena jabuka”, „Početak tajne”, „Sunce u torbi”, „Vjekovi pjesmom obgrljeni”, „Odmetnuta čula”, „Plameno uže”, „Šumska česma”, „Kuća na nebu”, „Proljeće u kljunu ptice”, „Nasmijana breza”, „Razbuđena džungla”, „Uzdarje” i „Izabrane pjesme”.